torcidagripe https://blog.dnevnik.hr/torcidasgripe
nedjelja, 28.01.2007.
Hajduk 0-0 Wisla
U prvoj od četiri pripremne utakmice koje će odigrati u Turskoj, nogometaši Hajduka sreli su se sa momčadi Wisla iz Krakova te su odigrali nerješeno 0:0. Hajduk je u ovoj utakmici bio bolji, imao je 5-6 prigoda od koji par stopostotnih, ali ponovono je na djelu stara boljka, neefikasnost.
U prvom poluvremenu igrala je po papirima prva postava, dok je u drugom poluvremenu trener Vulić uveo "rezervnu" momčad. Od bitnih trenutaka susreta treba izdvojiti udarac Carevića koji je sa desetak metara uspio pucati preko praznih vrata, a isto je dvadesetak minuta kasnije napravio i Jurica Vučko. Osim ove dvije prilike su imali Jelavić, Pandža i Gabrić čiji je udarac pod samu prečku obranio vratar Wisle.
Hajduk je igrao u slijedećem sastavu:
Prvo poluvrijeme: Z. Runje, Pelaić, Živković, Gal, Hrgović, Damjanović, Musa, Carević, Balatinac, Rukavina, Bartolović
Drugo poluvrijeme: Balić, Munhoz, Žilić, Pandža, Gaal, Dubois, Campos, Gabrić, Vučko, Jelavić, Bušić.
ponedjeljak, 15.01.2007.
opčenito klubovi u hnl-u
evo hajduk je dove rukavinu.odličan potez. i sad oče dovest tudora. ako dođe opet odlično. jedini shit šta su napravili je šta su prodali kranjčara. al dobro je. baren smo dobili nešto love.
a šta će dinamu svi oni "top igrači"(ma same zvijezde hahahaha). igrat će ih od 11 do 14 u ciloj sezoni.jertec je propa jer neće doć nikad u prvu. a ako bude ima sriče i sidija na klupi isto vrlo vjerojatno neće uć igrat nikako.
i hope they crash down and burn
torcidasgripe@net.hr
izjave navijača
"VOĐE navijačkih bandi Srba i Hrvata, zaslužne za neupamćene nerede u povijesti Grand Slama, najavile su nove obračune", najnovije su informacije australskog lista The Age.
"Iako nismo prvi počeli, izbačeni smo van. To nije pošteno, već je rasistički." - komentira srpski navijač Saša Alesić koji je sudjelovao u brutalnom sukobu.
No, izjave drugih srpskih navijača prilično su kontradiktorne. Jedan od njih tvrdi da je tučnjava bila pomno planirana danima prije početka Australian Opena. Najesktremniji su SMS-om pozivali na masovnu tučnjavu, a nisu rijetki ni oni koji vjeruju da sukob još nije okončan.
"Danas smo pobijedili, sutra se ponovo vraćamo" - najavio je jedan "navijač" koji je tijekom razgovora s australskim novinarima imao srpsku zastavu.
Organizatori su u strahu od nove eskalacije etničke netrpljivosti, unatoč maksimalnoj angažiranosti osiguranja.
"Mrzimo Hrvate i razbit ćemo im glave nakon meča. Znali smo da dolaze, kao što znamo da će sutra doći u još većem broju. Bit će ih 200, ali nema veze, izbost ćemo svakog od njih." - najavljuje anonimni srpski navijač tijekom razgovora s australskim novinarom.
Naši navijači s druge strane, tvrde kako su Srbi verbalnim uvredama inicirali sukob, koji je vrlo brzo prerastao u opću tučnjavu. No, jedan je Hrvat priznao da mnogi navijači iz obje skupine nisu došli gledati tenis.
"Ovdje sam zbog Hrvata, a ne zbog tenisa. Želimo uzvratiti udarac jer je duga povijest između Hrvata i Srba." - nastavlja.
Mario Ančić koji se u vrijeme nereda borio na terenu stao je u obranu hrvatskih navijača.
"Čudi me što se to dogodilo, pa mi imamo najbolje navijače na svijetu. Oni znaju što je korektno navijanje i ne pamtim da su ikada inicirali nekakav eksces." - kaže naš tenisač.
tuča hrvata i srba u australiji
Bliski susreti bocama i uvredama dogodili su se uoči Ančićevog meča. Izbačeno je oko 150 osoba, 'uglavnom Srba, jer su oni provocirali Hrvate', tvrdi glasnogovornica policije.
Prvi dan Australian Open u Melbourneu obilježio je sukob hrvatskih i srpskih navijača, zbog čega je iz teniskog centra u Melbourneu izbačeno oko 150 izgrednika, objavili Reuters i DPA.
Pozivajući se na svjedoke, službenici su naveli da je izgred izbio kada su srpski fanovi počeli dobacivati psovke hrvatskim navijačima, koji su čekali nastup Marija Ančića.
Prema riječima jednog svjedoka, navijačke skupine sukobile su se izvan glavnog igrališta u Melbourne Parku. U smirivanju situacije sudjelovalo je četrdesetak policajaca i zaštitara.
"Izbačeni su uglavnom Srbi, jer su oni provocirali Hrvate", rekla je glasnogovornica policije Katherine Jess.
Britanska novinska agencija Reuters izvijestila je da nije bilo ni tučnjave ni uhićenja, a njemačka agencija DPA navodi da se incident zaoštrio kad su navijačke skupine jedna na drugu počele bacati boce.
Slovenska agencija STA navodi kako Mario Ančić nije znao za izgred koji se dogodio. Ančić je dodao kako su se hrvatski navijači dosad uvijek primjerno ponašali te da nikad nisu stvarali probleme.
Slovenci prenose i izjavu srpske tenisačice Jelene Janković, koja je osudila incident. "Ovakvih problema ima samo u Melbourneu, na drugim turnirima takve se stvari ne događaju", rekla je Janković.
Izgred je osudio i jedan od čelnih ljudi Australskog teniskog saveza Steve Wood. "Navijači u nacionalnim bojama uvijek su dobrodošli na Australian Open. No, kad pojedinci počnu stvarati probleme, moramo reagirati. Kada su ovakve situacije u pitanju, imamo puno iskustva i u suradnji s policijom brzo smo reagirali i uspostavili red", izjavio je Steve Wood.
Budući da se u utorak u prvom kolu sastaju Hrvat Marin Čilić i Srbin Ilija Bozoljac, redarska služba na Australian Openu najavila je pooštrenu kontrolu navijača.
OSIVANJE HAJDUKA
N.K. Hajduk Split osnovala je grupa studenata (Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević) koji su studirali u Pragu, gdje su odgledali meč između Sparte i Slavije . Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u njihovom rodnom gradu. Mladi ljudi u Splitu su vrlo brzo prihvatili nogomet kao glavni sport u gradu.Organizacija je bila vrlo slaba na početku, ali jedno popodne u kafići Troccoli ba Splitskom centralnom trgu prva pravila nogometnog kluba su bila napisana. Svi poslovi oko kluba su se činili vrlo jednostavnim osim imena kluba, ali napokon se profesor Barać sjetio te je predložio da se klub zove Hajduk i taj naziv je prihvaćen. Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i napokon 13. Veljače 1911 pravila su odobrena, a radna dozvola je dana nogometnom klubu Hajduk. Nakon toga gotovo svi su počeli gradit nogometno igralište na lokaciji Kraljeva njiva koje se prije koristilo kao vojni poligon Austjsko-Ugarske vojske. Fabijan Kaliterna je poslao prvu opremu iz Praga. Nakon prvih nekoliko trening susreta izmeđi prve i druge momčadi došlo je vrijeme da se održi prvi službeni susret. Protivnik je bio "Calcio" klub talijana koji su živjeli u Splitu, Susret je završio sa rezultatom 9:0(6:0) za Hajduk. A prvi gol u povjesti Hajduka postigao je Šime Raunig sa koljenom. 1912 godine Hajduk je odigrao svoje prvo gostovanje i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba HAŠK i izgubio 3:2. Broj susreta koje je Hajduk igrao u to vrijeme nisu samo povečavali snagu kluba nego i financijsku stabilnost. 1923 godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije ali nije postigao mnogo. U organizaciji gradskih vlasti, Hajduk je otišao u Sjevernu Afriku gdje je klub postigao svoj prvi veliki rezultat i stekao svetsku reputaciju. Na ovoj turneji Hajduk je dobio svoj prvi internacionalni susret (Hajduk - Marseille 3:2). Niti jedan drugi događaj nije mogao privući toliku pozornost građana Splita kao što je bio ovaj veliki uspijeh njihovog kluba. Skoro cijeli Split se toga dana našao u gradskoj luci sa željom da pozdravi igrače Hajduka na njihovom povratku kući. Susreti Hajduka i sve stvari vezane za klub predstavljale su glavnu temu za ragovor svih građana u skoro svakom kutku grada.
U 1924 godini cijela postava Hajduka osim golamna koji je bio Talijan igrala je za nacionalni tim, zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domačim i internacionalnim susretima. Hajduk je postao inspiracija za mnoge autore, naročito pjevaće. Ipak najpoznatija skladba o Hajduku je Kraljica baluna - opereta koju je napisao Ivo Tijardović u čast 15-te obljetnice Hajduka. U 1927 godini Hajduk je osvojio svoju prvu šampionsku krunu: 1929 drugu. 1931 godine Hajduk je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka kluba. U 1941 godini Hajduk je osvojio i prvenstvo Banovine Hrvatske. Tijekom Drugog svijetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za Jugoslavenski tim protiv saveznika.
Poslije Drugog svjeskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946 godine Hajduk je osvojio Prvenstvo Hrvatske i osnovao časopis "Hajdukov Vijesnik". U 1948-49 Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950 godine Hajduk je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta. Niti jedan klub nije uspio postiči takav rezultat. Iste godine Hajduk je osnovao Torcidu - organizaciju navijača Hajduka (nazvana po Brazilskim navijačima). 1951 godine klub rekonstruira stadion "Stari Plac". Svoju šestu šampionsku titulu osvojio je 1952 godine. Između 1954 i 1966 Hajduk nije postigao veči rezultat u prvenstvu i igrao je 3 finala kupa, ali nijedan nije osvojio.u sezoni 1966-67 Hajduk je napokon osvojio Jugoslavenski kup o dodao ga u svoju zbirku trofeja. Ovo je bila i prva sezona u kojoj je Hajduk igrao u kupu UEFA. od 1970 do 1980 godine bio je period zlatne generacije Hajdukovih igrača. Ta je generacija napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. U ovom vremenu Hajduk je bio vrlo uspješan u europskim natjecanjima. Največi uspjeh je bio 1972-73 kad je Hajduk došao do polufinala kupa pobjednika kupova.
Godine 1979 , Hajduk se preselio na novi stadin Poljud. Između 1980 i 1991 Hadjuk je osvojio još 3 nacionalna kupa (1984, 1987 i 1991). Hajduk je ponovio svoj največi evropski uspjeh i ponovo je igrao u polufinalu Kupa UEFA u sezoni 1983-84. Hajduk je osojio svoje prvu šampinnsku titulu u Hrvatskoj 1992 god. Titula je bila vrlo važna, jer je to bilo prvo prvenstvo u Republici Hrvatskoj. 1992-93 Hajduk je osvojio Hrvatski kup a 1993-94 i šampionsku titulu. Kao nacionalni prvak ili pobjednih kupa Hajdukovi igrači su ovojili i Superkup (1992, 1993, 1994). U sezoni 1994-95 Hajduk je osvojio i nacionalno prvenstvo i kup, pa automatski s tim i superkup.
TORCIDA OD '45 DO DANAS
OD 1945. DO KRAJA ŠEZDESETIH
Nakon završetka drugoga svjetskoga rata interes za sport, a osobito nogomet, bio je u nekadašnjoj Jugoslaviji vrlo velik. Na zasadama starih klubova građanskog porijekla osnivani su novi klubovi (Dinamo, Crvena Zvezda, Partizan i drugi), koji su svojom kakvoćom brzo stali uz bok momčadima koje nisu promjenila svoja stara imena (Hajduk, Sarajevo). Sredinom stoljeća nogometna nadmetanja bila su vrlo uzbudljiva a neizvjesnost o tome koji će klub osvojiti titulu nerijetko se odgađala sve do posljednje utakmice. Tako je bilo i pretposljednjeg dana listopada 1950. kada se u Splitu igrala utakmica "Hajduka" i "Crvene zvezde" koja je odlučivala o naslovu nogometnog prvaka u tadašnjoj Jugoslaviji.
Te godine nogomet je dobio novi zamah popularnosti s obzirom da je u Brazilu odigrano uzbudljivo Svjetsko prvenstvo, obilježeno kvalitetnom igrom, ali i temperamentim navijanjem tamošnje Torcide. Atraktivnom južnjačkom atmosferom na Marakani i drugim brazilskim stadionima osobito je bila impresionirana skupina navijača Hajduka studenata -u Zagrebu. Kako se približavala odsudna utakmica sa velikim rivalom "Crvenom zvezdom" u prvenstvu 1950. njihovo navijačko uzbuđenje sve je više raslo; u međusobnim razgovorima rodila se ideja po ugledu na brazilske navijače stvoriti Torcidu kao skupinu koja će organiziranim bučnim navijanjem nastojati pomoći splitskom timu da se okiti titulom prvaka. Inicijalnu jezgru te skupine činilo je 113 studenata i drugih mladih ljudi većinom Dalmatinaca, ali je među njima bilo i navijača Hajduka i iz drugih krajeva zemlje. U suradnji sa Sveučilišnim komitetom Narodne omladine Zagreba ta skupina organizirala je ekskurziju nekolio tisuća studenata i drugih navijača Hajduka iz tog grada na derbi u Split. Posljednji od nekoliko od nekoliko navijačkih vlakova pristiglih rano ujutro 29. listopada 1950. na splitski kolodvor dočekala je svirka limene glazbe JRM. Grad je bio na nogama, nestrpljivo očekujući početak utakmice. Veća skupina navijača otišla je u samu zoru pred hotel gdje su odsjeli igrači "Crvene zvezde", izazivajući veliku buku sirenama, trubama, zvonima i drugim pomagalima. Zvona su prema iskazima svjedoka, potjecala iz bogomolja, odakle su uzimana "na revers".Sljedećih nekoliko dana objavljeno je, na osobnu intervenciju Milovana đilasa, u beogradskom tisku nekoliko tekstova u kojima je osuđeno ponašanje Torcide i navijača Hajduka u vezi s tom utakmicom. U komentaru "tako ne treba navijati" objavljenom u Borbi 1. studenog 1950. piše kako su "pripadnici ove grupe unosili u navijanje toliko razularenosti, da se ono na momente pretvorilo u nekulturne i nepristojne ispade koji bi mogli ako se odmah u začetku ne spriječe, raspiriti mržnju između klubova". Ti tekstovi izazvali su polemiku u javnosti. Tako je rukovodstvo "Hajduka" u svom priopćenju danom u vezi s tim napadima istaknulo: "Na utakmici u Splitu prvi put je jedna grupa simpatizera hajduka koja se nazvala Torcida organizirano nastupilan sa bodrenjem. To je jedinstven primjer u nas i bio je primljen sa simpatijama i od šireg kruga splitske publike. I mi smo pozdravili ta nastojanja naših prijatelja uvjereni da udruženi simpatizeri mogu više koristiti jednoj momčadi i međusobno se pravilno odgajati". Uprava Hajduka ipak je izrazila stanovitu sumnju u vezi s izborom imena Torcida. Prema iskazu tadašnjeg potpredsjednika Hajduka i sekretara gradskog komiteta KPH Splita Jure Bilića, u to diba svemoćni Milovan đilas pozvao je s tim u vezi Izvršni odbor CK KPH i "tražio da se slučaj ispita".(Reić, 1989). S tom zadaćom osnovana je tročlana partijska komisija. Epilog: Jure Bilić i tadašnji predsjednik Hajduka Ante Jurjević Baja partijski su kažnjeni ukorom i opomenom; kapetan Hajduka Frane Matošić je zbog (uzajamnog) koškanja i udaranja s igračem Zvezde brankom Stankovićem isključen iz Komunističke partije; neki pripadnici Torcide su pritvoreni i protiv njih je pokrenut postupak, itd. A sam Vjenceslav Žuvela je ne samo isključen iz KPJ nego i osuđen i na tri godine zatvora, da bi odlukom Višeg suda kazna bila smanjena na tri mjeseca. Žuvela svjedoči kako je, uz ostalo,bio optužen da je, protiv drugih studenata, na reveru nosio značku Torcide na kojoj je uz "T" stajalo i slovo "H", što je od partijske komisije i organa gonjenja bilo protumačeno kao "Hrvatska Torcida", premda se zapravo radilo o isticanju početnog slova imena kluba za kojeg su on i njegovi prijatelji na toj utakmici organizirano navijali.Naravno, politička osuda Torcide dovela je do obustajanja njezine aktivnosti. Onodobne političke i druge okolnosti nisu pružale povoljne uvjete za uvođenje novih organiziranih oblika navijanja. Ipak sljedećih desetljeća na utakmicama Hajduka često se navijalo upravo po modelu koji je naznačila Torcida, s tom razlikom što niz godina nije bilo moguće formalno uspostavljanje organizacije najvatrenijih navijača. Tijekom pedesetih i šezdesetih godina interes za nogomet dodatno se povećao, između ostalog i zbog ubrzane urbanizacije koja je bitno mijenjala kulturne obrasce. Ponašanje nogometne publike u Splitu i onodobnoj Jugoslaviji bilo je uglavnom spontano i obilježeno reagiranjima na samu igru, te nastojanjima da se bodrenjem pripomogne svojoj momčadi. No prilikom važnijih utakmica na određenim sektorima stadiona okupljale su se manje skupine najbučnijih navijača. Tako je u prvoj polovici šezdesetih u Splitu djelovala skupina navijača koja je svoju privrženost Hajduku iskazivala na poseban način - lansiranjem raketa, paljenjem bengalskih vatri drugih vatrometnih sredstava bacanih često i na sam teren. I navijački izgredi uglavnom su spontano izbijali; osnovni uzrok ekscesnog ponašanja u to vrijeme bila su klupska rivalstva koja su ujedno simbolizirala mjesne i regionalne različitosti. U toj fazi zbivanja na terenu imala su odlučujući utjecaj na navijanje: pozdravljala se i slavila dobra igra i pobjeda vlastite momčadi a izražavalo negodovanje zbivanjima na terenu koji joj ne idu u prilog. U tom je razdoblju rijeđe dolazilo do fizičkog nasilja a od većih incidenata te vrste mogu se izdvojiti dva susreta "Hajduka" I "Sarajeva" u Splitu. Oba puta Sarajlije pobijedile "bijele" sa po 1-0. Prvi slučaj datira od 1. listopada 1961. kada je nakon utakmice napadnut sudac Aleksandar Škorić koji je poništio izjednačujući gol Vidoševića - po mišljenju Splićana neopravdano. Škorić je pretučen u domu a u gledalištu je došlo do vandalskih ispada ("Hajduk" je morao nakon toga tri utakmice odigrati u Šibeniku. Drugi put se incident ogromnih razmjera dogodio 11. rujna 1966. godine kad je masa navijača razočarana porazom "Hajduka" priredila masovnu tučnjavu i kad su demolirali dom, tribine, golove (Splićani su nakon toga selili za jednu utakmicu u Rijeku). Verbalni ekscesi izbijali su relativno često, i to uglavnom u obliku upućivanja uvreda igračima i navijačima suparničke momčadi , te sucu. Već tada se izražavalo navijanje kao zastrašivanje, usmjereno rušenju volje za pobjedom protivničkih igrača i navijača. Do otvorenog uzvikivanja slogana u vezi s nacijom, a pogotovo onih sa šovinističkim porukama dolazilo je iznimno rijetko. Uzroke tome, kako svjedoče stariji ljubitelji nogometa, treba tražiti u tadašnjem vjerovatno prevladavajućem političkom raspoloženju većine građana, ali i u izrazito strogom tretmanu takvih prekršaja od strane organa reda.
SEDAMDESETE GODINE
Početkom 70-ih manja skupina mladih najgorljivijih pristalica Hajduka počinje se kontinuirano okupljati na sredini istočnog stajanja stadiona u Splitu i s tog mjesta predvoditi bodrenje. Premda relativno malobrojni, pripadnici te skupine postupno šire novi moderniji način navijanja. Dok se u prvom razdoblju nije odveć ulagalo na navijačku ikonografiju, mladi navijači tijekom 70-ih uglavnom slijede južnjački način navijanja, specifičan po isticanju velikog broja klupskih zastava i transparenata (čime obilježavaju one dijelove tribina na kojima se skupljaju), velikim povorkama koje pod tim obilježjima marširaju gradom uoči i nakon važnih utakmica, itd. Uz to sve veći broj mladih navijača pokušava slijediti uzor navijača sa sjevera Europe, prije svega Engleza (nošenje navijačkih šalova, pjevanje pjesama, okupljanje u manjim skupinama, forsiranje tučnjava i drugih oblika nasilja, te drugo).
partizan - hajduk, 1971.Tako se uz skandiranja koja su prije prevladavala sve učestalije pjevaju klupske himne i druge navijačke pjesme s tekstovima koje sami smišljaju. Slično drugim skupinama najgorljivijih navijača, pripadnici skupine koja se okuplja na sredini istočnog stajanja "Starog placa" sve redovitije putuju na utakmice svog kluba u drugim gradovima. U drugoj polovici sedamdesetih, članovi jezgre budućih profiliranih navijačkih grupa počinju se sve češće sastajati i u dane kada se ne odigravaju utakmice, stvarajući osnovu novog stila življenja mladih. U Splitu se oni najčešće okupljaju na Rivi i u kavani "Dubrovnik", koja postaje svojevrsni "stožer" ovdašnjih ultraša. Tijekom tih druženja raspredaju se priče o minulim i organiziraju nastupajuća gostovanja, dogovara nabava navijačke opreme, smišljaju pjesme i skandiranja, iniciraju tučnjave i drugi oblici nasilja, i slično. U tom razdoblju do najizrazitijih promjena dolazi u nasilju povodom nogometa. U ekscesima sudjeluje velik broj navijača uglavnom adolescenata, ali i onih starijih. Sukobi između simpatizera različitih klubova djelomično gube spontani karakter u korist, a ne na štetu poluorganiziranog nastojanja ekstremnih navijača da tučnjavama i drugim oblicima nasilja "izravnaju račune". Tako se navijači osvećuju zbog batina koje je neki od njih dobio za vrijeme proteklog navijačkog putovanja, i to na jedan svojevrstan neselektivan način (neselektivna osveta), tj. bilo kojem navijaču momčadi koja gostuje u Splitu , s obzirom da do pravih krivaca uglavnom nije bilo moguće doći. Također iniciranjem ekscesa nastoji se sublimirati poraz svoga kluba: najžešći neredi izbijali su kada bi domaća momčad izgubila, a njezini navijači nakon utakmice masovno krenuli da iskale svoj bijes na simpatizerima gostujuće momčadi. Navijačko nasilje u tom desetljeću ima stanovit polusimbolički karakter, tj. ne ide se "do kraja" - nastoji se prije svega poniziti, a ne teže fizički ozlijediti suparničkog navijača. Do incidenata najčešće dolazi na ulicama i kolodvorima nakon završetka utakmice. No izbijale su tučnjave i na samom stadionu, poput one iznimno žestoke za vrijeme derbija između "Hajduka" i "Crvene Zvezde" u Splitu 1974., kada se nekoliko stotina vojnika, navijača beogradskog tima, sukobilo sa navijačima Hajduka, što je dovelo do većeg broja ozlijeđenih, a još teže posljedice bile su izbjegnute tako da je jedan major tadašnje JNA tek uz prijetnju pištoljem uspio evakuirati vojnike sa stadiona. S tim u vezi treba istaknuti da uz djelomičnu iznimku navijača Dinama pa i Veleža, zbog raširene fame o Splitu kao gradu s iznimno "opasnim" navijačima, civili - simpatizeri drugih timova sve do kraja sedamdesetih nisu u većem broju dolazili u Split, odnosno kolektivno navijali na "Starom placu", dok su s druge strane hajdukovci pratili svoj klub po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Prvi relativno masovniji (oko tisuću partizanovaca) dolazak navijača nekog od beogradskih timova na utakmicu u grad pod Marjanom zbio se 1978. i tada su partizanovci brutalno istučeni tako da u dosta slijedećih godina nikoja beogradska momčad nije u Splitu imala brojnu podršku svojih navijača. I verbalno nasilje u to vrijeme ima ograničen karakter, s obzirom da se kolektivno uzvikivane provokacije uglavnom zadržavaju na vrijeđanjima tipa "TOVARI", "CIGANI", "PURGERI" i sličnima, uz rijetko eksplicitno uzvikivanje političkih parola. Stanovit otklon od tog trenda čine zbivanja u povodu nekih nogometnih susreta u raznim gradovima na samom početku sedamdesetih - razdoblja bremenita međunacionalnim i političkim tenzijama, u prvom redu sukobom hrvatskog "maspoka" i unitarističkih snaga. Primjerice drastičan primjer ekscesnog ponašanja zbio se 23. rujna 1970. u Splitu, nakon prekida utakmice "Hajduk"- "Beograd" pri rezultatu 2:2, izazvana u 52. minuti bacanjem nekog predmeta na suca Pavla Ristića iz Beograda. Susret je registriran sa 3:0 u korist "Beograda", što je izazvalo masovne demonstracije u gradu, isticanje transparenta "NE DAMO REPREZENTATIVCE", "ISTUPIMO IZ LIGE", uzvikivanje političkih slogana (primjerice "HAJDUK-DINAMO, SAVKA-TRIPALO") te bacanje automobila s beogradskim i drugim registracijama iz istočnih krajeva tadašnje Jugoslavije parkiranih na Rivi u more. Do raznih oblika navijačkih ekscesa dolazi između različitih skupina navijača, gotovo bez obzira na nacionalne pripadnosti. Krajem tog razdoblja od pedesetak mladih "hajdukovih" navijača koja je predstavljala hard-core ultraša s istočnog stajanja čini važan korak u profiliranju svoga grupnog indentiteta - osnivaju neformalnu skupinu, Nesvrstane, koje je osnovno obilježje bilo isticanje posebnosti novog navijačkog stila ponašanja. Uz to pripadnici te skupine na rukavima jeans jakni isticali su njezin znak, na kojem su uz slovo "N" i crveno-bijelo-plavu oznaku stajale su riječi "Patria nostra" ("Naša domovina"). Tijekom 1978. i 1979. oni su se sastajali u jednoj prostoriji (nazivali su je "šupom") u užem središtu grada, na zidu koje je bila obješena hrvatska trobojnica. Ipak, osnovni grupni ritual činilo je prisustivanje utakmicama "Hajduka" u Splitu i putovanja na gostovanja. Upravo su pripadnici te skupine najaktivnije sudjelovali u nizu navijačkih incidenata krajem tog desetljeća, od kojih najdrastičnija bila je masovna tučnjava na utakmici "Sarajevo"-"Hajduk" u Sarajevu 19. lipnja 1979., koja je rezultirala velikim brojem ozlijeđenih.
POČETAK I DRUGA POLOVICA OSAMDESETIH
U trećem razdoblju, na ponašanje nogometnih navijača u Splitu i bivšoj Jugoslaviji, uz druge činitelje, dominantno utječe isticanje grupnih različitosti i rivalstva. Jezgre navijačkih skupina u tom razdoblju prerastaju u profilirane i članstvom vrlo brojne navijačke kolektive. Prvu modernu nogometnu navijačku skupinu u bivšoj Jugoslaviji osnivaju upravo mladi Hajdukovi navijači. Godine 1980. dolazi do pokušaja obnavljanja zbog smjene generacija nakratko obustavijene aktivnosti skupine Nesvrstanih. Nekoliko desetaka momaka koji su obnovili tu skupinu (Kule, Vele Baković, Gula, Stipe, Ušo, Trepča i ostali) ubrzo prihvaćaju novo ime "Torcida 1980". Izborom toga imena oni su žeijeli naglasiti poštovanje prema Torcidi iz 1950. i ukupnoj tradiciji navijanja u Splitu, a u vezi s tim objelodaniti kako žele slijediti brazilski, tj. južnjački način navijanja. Uz to, osnivanjem skupine izvan institucionalnih društvenih okvira, oni su jasno iskazali svoje neprihvaćanje ključnih obrazaca, oblika funkcioniranja službenoga društva, koje je nastojalo U svakoj socijalnoj pori (pa tako i u sportu, U prvom redu nogometu) nametnuti hiperor-ganizirane i birokiatizirane odnose, premda se programski zalagalo za samoupravijanje i debirokratizaciju. Na taj su način nastojali, više - manje svjesno, kolektivno izraziti svojevrstan protest zbog svoga društvenoga položaja i ukupne društvene situacije koja je već tada imala obilježje kriznoga stanja. Među dijelom tih navijača taj se protest zasnivao i kao takav izražavao u stanovitom nezadovoljstvu u vezi s nacionalnim slobodama Hrvata i ukupnoga stanja međunacionalnih odnosa u tadašnjoj Jugoslaviji. Opisujući motive za osnivanje Torcide (godina osnutka iz prvotnoga naziva brzo se izgubila iz verbalne uporabe) neki osnivači te skupine ne propuštaju ukazati i na taj aspekt njezina stvaranja. 0 tome govori sljedeća izjava Uše - jednoga od angažiranijih članova vodstva Torcide koji je u vrijeme njenzina osnivanja imao sedamnaest godina:
"Već na početku mi prvi torcidaši bili smo u politiku uvučeni. Još tada smo nastojali isticati hrvatske simbole i skandirati tada zabranjene parole. Pisali smo i političke grafite, recimo 'SRETAN BOŽIĆ; BRAĆO HRVATI' iii 'SMRT KOMUNIZMU'. Jedan od nas je tada završio i u ćorki zbog tih grafita i tih stvari. Recimo, napisali bi uvečer tako nešto kod Tehničke škole, a ujutro, kad bi išli u školu, vidili bi da je sve izbrisano. Bilo je više grupa koje su pisale te stvari, ali onda nismo znali ko je u tim grupama. Tek posli smo saznali da su sve te grupe od početka bile u Torcidi."
Uz pisanje grafita s porukama koje su tada od strane vlasti etiketirane kao šovinističke, klerikalističke i protudržavne, idejno nedovoljno profilirani politički protest dijela prvih torcidaša se početkom osamdesetih izražavao i njihovim specifičnim kolektivnim oblicima ponašanja na vjerskim svetkovinama, prije svega na Badnjoj večeri, kada je u Splitu gotovo redovito dolazilo do inter-vencija milicije zbog tzv. verbalnih delikata.
dinamo - hajduk, 1984./85.Prvih nekoliko godina pretprošloga desetljeća Torcida je bila tek naj-fanatičnija podgrupa navijačke curve na sjeveru novoga stadiona u Poljudu. No, na svakoj utakmici bio je istaknut transparent "TORCIDA", a grafiti s tim imenom sve su se češće pisali na splitskim zidovima. S vremenom, na sjeveru su se počeli pojavijivati i transparenti pripadnika Torcide iz mjesta kraj Splita ("TORCIDA VRANJIC", "TORCIDA SEGET"), što je svjedočilo o širenju popularnosti te skupine. Izgredi mladih navijača sa sjevernoga stajanja postajali su sve češći i bremenitiji posljedicama. Tako je uoči utakmice "Hajduk" - "Tottenham" održane u Splitu u travnju 1984. jedan navijač na centru igrališta zaklao pijetla - simbol toga lon-donskoga kluba zapravo je tetrijeb, ali se njegovi igrači kolokvijalno nazivaju "pijetlovima" - na što je reagirala UEFA zabranom igranja jedne međunarodne utakmice u Splitu. Za konačno oblikovanje Torcide osobito bitni bili su događaji na utakmici "Hajduk" - "Metz" 1985. u Splitu, kada je više pripadnika milicije, bez pravoga razloga, ušlo na sjever i grubo napalo navijače. U svojim izvještajima i komentarima novinari su pisali o napadu na Torcidu, izjed-načavajći cijeli sjever s torn skupinom; upravo se od tada navijači okupijeni na torn dijeiu stadiona u javnosti doživijavaju kao Torcida. O daljnjem siijedu događaja Ušo govori:
"A onda dolazi 1985. - to je jako bitna godina. Te je godine u Splitu puka đir navijača. Torcida je postala nešto jako bitno, čak bitnije od Hajduka. Naši grafiti su preplavili grad - Torcida je postala pravi đir."
Uzrokovanost tadašnjega narastanja navijačkoga trenda moguće je sagledati i izvan granica nekadašnje Jugoslavije: tragedije koje su se te godine zbile na stadionima u Bruxellesu, Bradfordu i Birming-hamu dovele su do vrhunca interes međunarodne javnosti za feno-men nogometnoga navijaštva. Već u prvoj polovici pretprošloga desetijeća javljaju se bitne promjene u ponašanju tih navijača u usporedbi s njihovim prethodnicima iz sedamdesetih godina. Primjerice, dok su potonji imali izrazito negativan odnos prema drogi i onima koji je konzumiraju, dotle je novi naraštaj navijača u Splitu postupno usvajao afirmativan odnos prema drogiranju. 0 tim bitnim promjenama govori Tomo:
"Nas desetak iz Torcide okupljali smo se pred desetak godina u Domu invalida. Zvali smo ga 'Po noge'. To je bilo najjeftinije misto u gradu za pit pivo. Nisu dozvoljavall vino, pa bi ga mi kupovali u dućanu, sakrivali boce ispod stola i opijali se. Pa bi svašta pivali, vriđali članove Kluba, pravlli nerede. Oni bi zvali mliciju, a mi bi bižali. Tada je droga za nas bila nešto skroz drugo, (čak bi i tukli po Bačvicama i drugim mistima u gradu one s dugom kosom zato što smo mislili da su narkomani. Droga se nama onda gadila, znali smo samo za Torcidu, Hajduka i Hrvatsku. A onda je negdi '81. prvo ušo lipilo. Ja isprva uopće nisam svaća što je to. Stavili bi kesu na giavu, šmrkail bi i imali lude halucinacije. Za par miseci je lipilo ispalo iz đira, a uletile su tablete. (...) I trava je bila nešto skroz dobro, davala nam je štimung bili smo s njom skroz zadovoljni. Prije utakmice bi na Rivi od dilera kupli piz i put Poljuda. Skupili bi se ispred opskrbnog, nas sto-dvista,pušili bi travu, pili bi i pravili pizdanje. Žešće bismo navijali, bili smo puni sebe, niko nan ništa nije moga. Na sve smo bili spremni. Negdi '83. počeli smo sa šitom, to ti je hašiši(...) Tada je bilo neugodno doći u ekipu ako nisi to donija. Imali smo idole u navijanju, starije borce, a oni su svi pušili hašiš. Mi smo ih oponašali a onda smo s vrimenom i mi postall idoli mlađima. Na hors smo prišli negdi 1986.. Milicija nas je potirala iz 'Po noge' i iz 'Dubrovnika' pa smo se prebacili u 'Slavice'. To je bija najgori potez Torcide. Uvečer bi nas tamo bilo trideset-četrdeset stalnih, pili bismo, drogirali se i radili nerede. Ne bismo plaćali, razbijall bismo inventar, i idemo ća doma. Onda te ujutro budi milicija."
Sredinom osamdesetih u bivšoj Jugoslaviji intenzivira se proces osnivanja najbrojnijih navijačkih skupina velikih klubova. Suparništva između tih skupina bitno utječu na razlčite oblike navijačkoga ponašanja; tijekom druge polovice osamdesetih usporedno s nogometnom ligom odvija se i takmičenje raznih navijačkih skupina, pripadnici kojih ne biraju sredstva u svom nastojanju da dokažu kako je upravo njihova najbolja, "najjača", "najluđa" i slično. Osobitu pozornost poklanjaju derbijima na domaćem terenu, s obzirom da pretrpljene batine od strane go-stujućih navijača doživljavaju kao najveću sramotu. Neka zanimljiva obilježja ponašanja pripadnika Torcide u dane odigravanja važnih utakmica otkriva Ićo, koji se diči sa čak 120 gostovanja:
"Nas petnaestak bi se rano skupili u gradu i tražili bi zvezdaše. Cilo jutro bi patrolirali po gradu i legitimrlil ljude. Oni bi se skrivali, bojali su se, pa nisu pokazivall šalove. Ali bi mi gledali po odjeći i obuči jer pretežno nisu dolazili oni iz Beograda, već iz Knina i Bosne. Kako bi ti reka..., čobanski se oblače, razumiš. Takvoga bi ja iz aviona snimija da je zvezdaš i odmah ih ubereš da nisu iz Splita, legitimiraš okružiš ih, i onda udri"
Kao najveća navijačka kušnja kroz koju se u najvećoj mjeri potvrđuje snaga skupine, tretiraju se gostovanja. Navijačkim izgredima osobito su obilovala putovanja pripadnika Torcide u Beograd, što oslikava sljedeći dijalog četvorice starijih uglednih torcidaša vođen u veljači 1990.:
Prle:"Navijači 'Hajduka' su i prije desetak godina dolazili u većem broju u Beograd. Ako si gleda flim 'Warriors' - eto takav je bija nas dan u Beogradu. To su se birall ljudi koji će ić u Beograd."
Stipe: "Nije onda moga ić neki mulac od deset godina. Nismo mu mi dali"
Prle: "Kad bi onda došli u Beograd, odma bi se potukli s navijačima 'Zvezde' na stanici. Kad bi to prošl onda bi išli dalje."
Ušo: 'Mi prolazimo kroz Beograd i tučemo se. Rat traje cili dan. Jedanput smo došli u sukob s većom grupom. Njih je bilo oko dvi ijade, a nas je bilo dvista. Ispalili smo dvi-tri rakete na njih i oni su se razbižali. Ovdje prisutan je to ispalija."
Bosna:"Nije bitno ko." (Smije se.)
Ušo: "Oni su letili na sve strane. I zasuli smo ih bocama. Od raketa se zadimilo pola grada. Te godine ni jedan navijač 'Zvezde' nije doša u Split."
U svim navijačkim aktivnostima, kako u pružanju podrške svojoj momčadi, tako i u iniciranju što grubljih incidenata, imaju se "pred očima" rivalske skupine i navijači drugih momčadi u cjelini, koje pošto-poto treba nadvladati i dokaze svoje premoći dati na uvid javnosti. U krugovima ultraša najviše se cijene upravo oni dokazi predočeni drastičnim incidentima. članovi Torcide svojim najvećim podvigom iz tog vremena drže grube izgrede u Rijeci u prosincu 1988. Tada je skupina pripadnika Armade bacila nekoliko ben-galskih vatri na dio istočne tribine, gdje je bilo okupijeno oko dvije tisuće torcidaša. Odgovor je bio više nego žestok: nekoliko stotina pripadnika Torcide, očito pod utjecajem alkohola i droge, porušilo je naletima tijela ogradu i šakama se obračunalo sa suparničkom skupinom na njezinu dijelu tribina. Deblji kraj izvukli su i milicajci koji su pokušali uredovati na samoj tribini, tako da je njih nekoliko ozlijeđeno, a jedan je milicijski pas čak izgrižen. U dvoboju raketama koji je potom uslijedio ozbiljnije su ozlijeđeni jedan fotoreporter i jedan gledatelj sa zapadne tribine. Utakinica se ipak nastavila, ali u posve neregularnim uvjetima. S obzirom da su torcidaši neprestano upadali kroz nečuvanu razbijenu ogradu na teren. Nakon zavšetka susreta pripadnici Torcide su izazvali niz ekscesa u gradu, od tučnjava do razbijanja automobila, stakala na zgradama i slično. Riječka milicija nekako se ipak uspjela konsolidirati, pa je navečer privedeno nekoliko stotina članova Torcide nad kojima je te noći, kako sami svjedoče, bila provedena prava tortura. Uz dotad dominantan južnjački, po ugledu na Engleze, uvode se u nekadašnjoj Jugoslaviji u sve većoj mjeri i elementi sjevernjačkoga načina navijanja. Tragična zbivanja na stadionu "Heysel" u Bruxel-lesu 29. svibnja 1985., kada je uoči finala Kupa europskih prvaka između "Juventusa" i "Liverpoola" u nesreći izazvanoj nasiljem engleskih huligana poginulo 39 Talijana, bitno su utjecala na navijače u bivšoj Jugoslaviji. Samo naoko paradoksalno, engleski navijači na temelju toga zado-bivaju novi ugled, pa su se na ulicama naših gradova počeli ispisivati grafiti "Heysel" i slični, a na tribinama iza vratnica sve više isticati zastave Velike Britanije i šalovi engleskih navijača. Slijedom tih događaja, a i zbog niza drugih okolnosti, sredinom osamdesetih simbolički karakter navijačkih sukoba manje je prisutan nego prije, a nasilje u vezi s nogometom postaje sve bremenitije najtežim poslje-dicama. Povećava se broj navijača koji su spremni izazvati drastične izgrede, o čemu govori aktiviranje suzavca od strane nekih članova Torcide na utakmici "Hajduk" - "OFM" 5. studenoga 1987. u Splitu, što je izazvalo veliku paniku na stadionu i na sreću - stadion nije bio dupkom pun - prošlo bez ljudskih žrtava. Zbog tog incidenta, koji je odjeknuo cijelim svijetom, "Hajduk" je kažnjen dvogodišnjom zabranom igranja utakmica u organizaciji UEFA-e na domaćem terenu. Zbivanja u vezi s tom utakmicom osobito su indikativna za sagledavanje fenomena ekstremnoga navijanja, s obzirom da je uoči njezina održavanja u Splitu i Dalmaciji stvorena atmosfera da "Haj-duk" "mora" pobijediti, iako je prednost Francuza iz prve utakinice bila vrlo visoka; navijačke strasti potencirali su na sastanku Torcide uoči toga susreta i neki članovi uprave, a egzaltirani torcidaši čak su uspjeli izvjesiti zastavu "Hajduka" na zvonik katedrale Sv. Duje.
rijeka - hajduk, 1986./87. (beograd)Osim tada dominantnoga grupnog suparništva, na navijačke nerede u bivšoj Jugoslaviji u sve većoj mjeri počinju utjecati međunacional-ni i politički animoziteti. Važno je istaknuti da su ti animoziteti narasli na tlu duboke gospodarske i svekolike društvene krize koja je, kako je pretprošlo desetljeće odmicalo, sve više utjecala na ukupan rast političkih tenzija. Dio članova navijačkih skupina poduzima nerede motivirani šovinizmom, što je izazvalo oštra reagiranja u medijirna i političkim forumima. Takva reagiranja postizala su suprotan učinak od željenoga, s obzirom na evidentno nastojanje pripadnika navijačkih plemena da provociranjem javnosti učine sebe što vidijivijima. Zoran primjer za to je politička afera u vezi s bacanjem nekoliko vojnih pitomaca u more na splitskoj Rivi nakon utakmice "Hajduka" i "Zvezde" 1985. godine. Kako se taj incident zbio, opisuje jedan od protagonista koji je tada imao dvadeset godina:
"Posli utakmice koju je 'Hajduk' izgubija nas tridesetak smo skroz popizdili, išli smo prema Rivi i pravili kaos po Varošu, kamenovali auta skoro svih registracija koje nisu iz Splita. Na Rivi je već bila ogromna grupa naše ekipe, tu je bilo vike, dernjave... Ja sam odma zna šta je, sigumo neka grupa zvezdaša, biće pitomci. I vidim pitomce već u moru - bacila ih rulja. Valjda su bill pretučeni prije, pali na pod, bižali prema moru jer nisu imall di. čuo sam od ekipe da su dvojica od njih četvorice sami skočili u more. Dva su, fala Bogu, bill grnuti. Rulja ih je kamenovala, nije im dala da izađu, a unutra hiadno, kraj listopada. I normalno, onda smo tim Ciganima govorill: 'Izađite van nećemo vas više. Pa bi mu da ruku, a kad bi on povuka udrija bi ga nogom. I tako smo to radili dva-tri puta. Gužva je trajala desetak minuta. Mene je vukla jedna žeenska koju sam zna: 'Makni se odavde, teška je frka. 'Jer bilo je pretučenih i na Matejuški. Pustija sam da me ta ženska odvuče. Jer, ja sam svoj posal napravija, ka navijač i pripadnik Torcide. I ja sam bija superzadovoljan. Bija sam mortus pijan, zato nisan u toj gužvi vidija da dolazi drot. Viče: 'Ti si!', trk prema meni i uvati me. Samo je mene pokupija. I voze me u Prvu stanicu milicije, ja ništa unutra ne vidim, ali pratim čoše: 'Prima; Općina. Stane marica, otvaraju vrata. Valjda su se mimoišli, marica i vojna kampanjola, i šta je bilo, dovode mi tri mokra pitomca. Ja sidim, a drotovi pokazuju na mene i pitaju: 'Je li on?'. Pitomci odgovaraju da je, a nemoguće je u tom mraku sinjat facu... U stanici me zapišu i puste doma. A ja odem u 'Dubrovnika; opet na Rivu, s ekipom popričat i popit dvi-tri pive. I onda, u četri ujutro, ja doma spavam, a udbaši tuku na vrata. Kupe me, tlače me tri dana u stanici. Toje bila frka, cila Juga je o tome brujala. Toliko je napisano o tome da to nije istina, političari su srali na tone. Nisu nas puno maltretirali fizički ali jesu psihički, po više sati uza zid te drži na nogama, ne smiš sist, ....... Jedan Crnogorac mi je stavija pljucu u usta, samo da drukam. Ja nisam tija. A posli bi me kupovali 'Mariborom'. Žalosno ! Od cile te frke ispalo je da smo nas petorica krivi i osuđeni smo. Javnost je bila zadovoljna. Onda smo se mi žalili zbog tog člana 54- napad na Qružane snage SFRJ, maksimalna kazna do deset godina. Ustvari, mi smo napali na navijače 'Zvezde"; a samo smo pretpostavljali da su pitomci. Moj motiv je bio navijački, jer smo sedam dana pnje toga imali gadnu frku u Beogradu, neki naši su dobili teške batine. I tako sam iša u zatvor. Sve skupa sam odleža u ćorki dvi ipo godine, i to sve zbog tuča na utakmicama."
Sredinom osamdesetih postaje vidljiva nacionalna homogenizacija navijačkih grupa iz istih republika, osobito u suradnji između Torcide i BBB. Tako je primjerice dio pripadnika Torcide često putovao na važne utakmice "Dinama" u Zagrebu i na strani, prije svega one koje je taj tim igrao sa "Zvezdom" i "Partizanom", pokušavajći na taj način ojačati svoju "bratsku" skupinu u mogućim sukobima sa zajedničkim "neprijateljima".
hajduk - partizan, 1990./91.U tom razdoblju organi reda sustavnije se nego prije bave izgredima navijača, koji se sve više tumače kao vrhunska prijetnja među-nacionalnim i drugim političkim odnosima u društvu, ali još i više stabilnosti samoga režima. Viđenije torcidaše često pozivaju na "informativne razgovore". Jedna od nezaobilaznih tema tih saslušanja bilo je i samo ime skupine, s obzirom da je milicija smatrala kako riječ "Torcida" zapravo znači izvedenicu iz sintagme "teroristička organizacija". U rano jutro neposredno uoči derbija s beogradskim klubovima njima su često kucali supovci na vrata i zadržavali ih u pritvoru tako da ne bi mogli prisustvovati utakimici. Nadalje, već pri dolasku na željezničku ili autobusnu postaju u mnogim gradovima navijači gostujuće momčadi jakim se snagama milicije izoliraju, kako bi se onemogućio bilo kakav dodir između njih i domaćih navijača. Zbog takvoga milicijskoga nadzora sve veće značenje dobija verbalno nasilje, prije svega ono obilježeno vrijeđanjem nacionalnih osjećaja suparničkih navijača, ali i drugih sudionika u nogometnoj priredbi.
OD OSAMOSTALJENJA HRVATSKE DO DANAS
Nakon 90-e i srpske agresije na Hrvatsku mnogo pripadnika Torcide priključuje se obrani svoje domovine te ide na prve crte bojišta.
Krajem 90-ih i u 2000. godini nakon 5 godina bez trojefa u Torcidi se ponovo oslobađa bijes te slijede novi veliki incidenti kao što su prekid protiv Šibenika i prekid protiv Dinama te u oba slučaja velika tuča sa policijom i specijalnim snagama... Torcida je zadržala ime iz svoje prošlosti tako da i danas po Splitu na dan utakmice ne šeću navijači drugih klubova...
Ova kratka povijest Torcide je većim dijelom prepisana iz knjige "Torcida-pogled iznutra" uglednog sociologa i bivšeg aktivnog torcidaša Dražena Lalića.P.S. Za kompletniju sliku o Torcidi i događajima iz njene povijesti pogledajte u link 'novine'.
Nakon što je Hrvatska postala samostalna Torcida ne želi izazivati nikakve incidente koji bi mogli naškoditi Hajduku te u tom razdoblju Hajduk postiže ponajbolje uspjehe u povijesti - osvaja većinu trofeja u Hrvatskoj a u Europi dolazi među 8 najboljih klubova što je do danas najbolji uspjeh nekog našeg kluba od osamostaljenja te uspostave hrvatske lige
srijeda, 10.01.2007.
BBOOKK!! Pozdrav svin torcidašima na svitu. Torcida Gripe ovim putem zahvaljuje Rukavini što je potpisao za Hajduk već na ovom zimskom prijelaznom roku.
| siječanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Siječanj 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
ZA SVA PITANJA I ALL THE OTHER SHIT OBRATITE SE NA MAIL torcidasgripe@net.hr
I PITAJTE ŠTA VAN GOD AJDUČKO SRCE OČE
torcida hajduk
SAMO TEBE VOLIN JA
Split je grad sporta, umjetnosti, bogate povijesti i baštine. Ali Split je i grad mladosti, grad pun srca, raskoši i ljepote. Jedna od takvih ljepota, kojoj su Splićani svojim temperamentom pridodali naziv »ljepotice« je i »Poljudska ljepotica«.
Gradski stadion, izgrađen 1979. godine, u prelijepom dijelu grada, Poljudu. U svoj svojoj raskoši, u obliku školjke, uklapa se, bas kao da je tu od davnina, u vizure mediteranskog miljea, do kojeg gotovo dopiru morski valovi. Arhitektonski je to objekt koji funkcionalnošću i tehničkim značajkama spada u vrh svjetskih standarda i ponosno se može nositi sa stadionima izgrađenim diljem svijeta. Tu su se smjenjivali brojni događaji, susreti sportaša Mediterana, obarali rekordi u atletici, tu je »Hajduk« ugošćavao europske i svjetske momčadi. Tu se navijalo, tu se radovalo, tu se ljutilo, jer Split ima temperamentnu navijačku publiku, mediteranski otvorenu, prkosnu.
Tu je slavna Torcida, vjerni pratitelj »Hajdukovih« pobjeda i poraza. Magični je to stadion, koji je osvijetljen sa 630 reflektora, noću podsjeća na upravo spušteni svemirski brod. Krasi ga glas jednog od najbolje osvijetljenih stadiona na svijetu. I tako »od školjke do broda«, stadion je izgrađen 1979. godine, u sklopu izgradnje sportskih objekata za VIII. mediteranske igre. Zahtjevan je to bio sportski događaj koji je stekao ugled sportskog događaja najviše klase. Ostaju igre upisane i po sportskim objektima, poglavito po stadionu o kojem se pisalo kao o »čudu«. Jer doista, on je mamio poglede i znatiželjnika, ali i stručnjaka.
Autor projekta profesor dr. Boris Magaš, kreirao je veličanstvenu betonsku konstrukciju koja fascinira rasponom kupole, koja se natkriljuje nad istočnom i zapadnom tribinom. Kapacitet sjedećih mjesta na »Poljudskoj ljepotici« je oko 35.000.
Sam osjećaj uzavrelog Poljuda teško je opisati, treba ga osjetiti i saživjeti, naravno sa besmrtnim Hajdukom.
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
katypisac.blog.hr
Prvak države 1927 1929
1941 1946 1950 1952 1954/55 1970/71
1973/74 1974/75 1978/79 1992 1993/94 1994/95 2000/01 2003/04
2004/05
Osvojeni Kup 1966/67 1971/72 1973/74 1974/75 1975/76 1976/77 1983/84 1986/87
1990/91 1992/93 1994/95 1999/2000 2002/03
1967-68 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo NK Hajduk Split (Cro) Tottenham Hotspur Eng 0-2 3-4 / 3-6
1970-71 Kup Sajamskih gradova
Prvo kolo NK Hajduk Split (Cro) FC Slavia (Sofia) Bul 3-0 0-1 / 3-1
Drugo koloVitoria FC (Setubal) Por NK Hajduk Split (Cro) 2-0 1-2 / 3-2
1971-72 Liga prvaka
Pretkolo Valencia (Esp) NK Hajduk Split (Cro) 0-0 1-1 / *1-1
1972-73 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo NK Hajduk Split (Cro) Fredrikstad FK Nor 1-0 1-0 / 2-0
Drugo koloWrexham (Wal) NK Hajduk Split (Cro) 3-1 0-2 / 3-3*
Četvrt-finale FC Hibernian NK Hajduk Split (Cro) 4-2 0-3 / 4-5
Polu-finale Leeds United (Eng) NK Hajduk Split (Cro) 1-0 0-0 / 1-0
1974-75 Liga praka
Prvo kolo NK Hajduk Split (Cro) Keflavik(Keflavik) Rus 7-1 2-0 / 9-1
Drugo kolo NK Hajduk Split (Cro) St.Etienne Fra 4-1 1-5 / 5-6
1975-76 Liga prvaka
Prvo kolo Floriana (Mal) NK Hajduk Split (Cro) 0-5 0-3 / 0-8
Drugo kolo NK Hajduk Split (Cro) Racing White Bel 4-0 3-2 / 7-2
Četvrt-finale NK Hajduk Split (Cro) PSV Eindhoven Ned 2-0 0-3 / 2-3
1976-77 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo Lierse NK Hajduk Split (Cro) 1-0 0-3 / 1-3
Drugo kolo Atletico Madrid (Esp) NK Hajduk Split (Cro) 1-0 2-1 / 3-1
1977-78 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo Dundalk NK Hajduk Split (Cro) 1-0 0-4 / 1-4
Drugo kolo Diosgyoer(Miskolc) NK Hajduk Split (Cro) 2-1 1-2 3-3 / 4-6p
Četvrt-finale Austria Wienna Aut NK Hajduk Split (Cro) 1-1 1-1 2-2 / 4-0p
1978-79 Kup UEFA
Prvo kolo NK Hajduk Split (Cro) Rapid Wienna Aut 2-0 1-2 / 3-2
Drugo kolo NK Hajduk Split (Cro) Arsenal London Eng 2-1 0-1 / 2-2*
1979-80 Liga prvaka
Prvo kolo NK Hajduk Split (Cro) Trabzonspor Tur 1-0 1-0 / 2-0
Drugo kolo BK Vejle NK Hajduk Split (Cro) 0-3 2-1 / 2-4
Četvrt-finale Hamburger SV (Ger) NK Hajduk Split (Cro) 1-0 2-3 / 3-3*
1981-82 Kup UEFA
Prvo kolo Hajduk Split (Cro) Stuttgart Ger 3-1 2-2 / 5-3
Drugo kolo Beveren (Bel) Hajduk Split (Cro) 2-3 2-1 / 4-4*
Treče kolo Valencia (Esp) Hajduk Split (Cro) 5-1 1-4 / 6-5
1982-83 Kup UEFA
Prvo kolo Zurrieg Hajduk Split (Cro) 1-4 0-4 / 1-8
Drugo kolo Hajduk (Cro) Bordeaux Fra 4-1 0-4 / 4-5
1983-84 Kup UEFA
Prvo kolo Universitatea (Rum) Hajduk Split (Cro) 1-0 0-1 / 1-1*
Drugo kolo Honved (Hun) Hajduk Split (Cro) 3-2 0-3 / 3-5
Treče kolo Radnicki (Yug) Hajduk Split (Cro) 0-2 0-2 / 0-4
Četvrt-finale Sparta (Tch) Hajduk Split (Cro) 1-0 0-2* / 1-2
Polu-finale Hajduk Split (Cro) Tottenham (Eng) 2-1 0-1 / 2-2*
1984-85 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo Dinamo(M) (Rus) Hajduk Split (Cro) 1-0 5-2 / 6-2
1985-86 Kup UEFA
Prvo kolo Hajduk Split (Cro) Metz (Fra) 5-1 2-2 / 7-3
Drugo kolo Torino (Ita) Hajduk Split (Cro) 1-1 1-3 / 2-4
Treče kolo Dnjepr Hajduk Split (Cro) 0-1 0-2 / 0-3
Četvrt-finale Hajduk Split (Cro) Waregem (Bel) 1-0 0-1 / 1-1*
1986-87 Kup UEFA
Prvo kolo OFI Iraklion (Gre) NK Hajduk Split (Cro) 1-0 0-4 / 1-4
Drugo kolo NK Hajduk Split (Cro) FC Trakia (Plovdiv) Bul 3-1 2-2 / 5-3
Treče kolo Dundee United (Sco) NK Hajduk Split (Cro) 2-0 0-0 / 2-0
1987-88 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo Aab (Aalborg) Den NK Hajduk Split (Cro) 1-0 0-1 / 1-1 2-4p
Drugo kolo Olympique Marseille (Fra) Hajduk Split (Cro) 4-0 0-2 / 7-0x
x u uzvratu je zbog nasilja publike dosuđen rezultat 3-0 za Marseille
1991-92 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo NK Hajduk Split (Cro) Tottenham Hotspur Eng 1-0 0-2 / 1-2x
x Prvi susret igran u Lintzu
1993-94 Kup pobjednika kupova
Prvo kolo Hajduk Split (Cro) Ajax Ned 1-0 0-6 / 1-6x
x Prvi susret igran u Ljubljani(Slo)
1994-95 Liga prvaka
Pretkolo Legia Warsaw (Pol) Hajduk Split (Cro) 0-1 0-4 / 0-5
Groupa C
Prvi susret - Hajduk Split - SL Benfica 0:0 (0:0)
Drugi susret - Steaua Bucharest - Hajduk Split 0:1 (0:0)
Treči susret - Hajduk Split - RSC Anderlecht 2:1 (1:0)
Četvrti susret - RSC Anderlecht - Hajduk Split 0:0 (0:0)
Peti susret SL - Benfica - Hajduk Split 2:1 (1:0)
Šesti susret - Hajduk Split - Steaua Bucharest 1:4 (0:3)
Tablica: P W D L F A Pts
1. SL BENFICA 6 3 3 0 9 5 9
2. HAJDUK SPLIT 6 2 2 2 5 7 6
3. Steaua Bucharest 6 1 3 2 7 6 5
4. RSC Anderlecht 6 0 4 2 4 7 4
Četvrt-finale Hajduk Split (Cro) Ajax (Ned) 0-0 0-3 / 0-3
1995-96 Liga prvaka
Pretkolo Panathinaikos (Gre) Hajduk Split (Cro) 0-0 1-1 / 1-1x
x Uzvratni susret je igran u Rijeci - Panathinaikos je išao dalje zbog gola u gostima
1996-97 Kup UEFA
Prvo Pretkolo Zimbru (Mol) Hajduk Split (Cro) 0-4 1-2 / 1-6
Drugo Pretkolo Hajduk Split (Cro) Torpedo Moscow (Rus) 1:0 0:2 / 1:2
1997-98 Kup UEFA
Prvo Pretkolo Grevenmacher - Hajduk 1-4 0-2 /1-6
Drugo Pretkolo Hajduk Split - Malmo Švedska 3-2 2-0 /5-2
Prvo kolo Schalke 04 - Hajduk 2-0 3-2 / 5-2
1998-99 Kup UEFA
Drugo Pretkolo Hajduk Split - Malmo Švedska 1-1 2-1 / 3-1
Prvo kolo Fiorentina (It) - Hajduk Split 2-1 0-0 / 2-1
1999-00 Kup UEFA
Drugo Pretkolo Hajduk Split - F91 Dundelange Luxemburg 5-0 1-1 / 6-1
Prvo Kolo Hajduk Split - Levski Sofija 0-0 0-3 / 0-3
2000-01 Liga prvaka
Prvo pretkolo Hajduk - Dunaferr 0-2 2-2 / 2-4
2001-02 Liga prvaka
Prvo pretkolo Ferencvaros - Hajduk 0-0 0-0 / 5:6 (11m)
Drugo pretkolo Hajduk - Mallorca 1-0 0-2 / 1-2
2002-03 Kup UEFA
Drugo pretkolo Hajduk - GI Gotu (Farski otoci) 3-0 6-0 / 9-0
Prvo kolo Hajduk - Fulham 0-1. 2-2 / 2-3
2003-04 Kup UEFA
Drugo pretkolo Haka - Hajduk 2-1 0-1 / 2-2*
Prvo kolo Grasshoper - Hajduk 1-1 0-0 / 1:1*
Drugo kolo Roma - Hajduk 1-0 1-1 / 2-1
(Hajduk prošao dalje zbog gola u gostima
1. Poslije bacanja suzavca 1987/88 protiv Marseille Hajduk je dobio zabranu igranja u Europskim natjecanjima sljedeće dvije godine
2. Zbog rata u Hrvatskoj Hajduk je dobio zabranu igranja u Ligi prvaka u sezoni 1992/93
3. Zbog istog razloga Hajduk je igrao u Linzu i Ljubljani protiv Tottenham Hotspur i Ajax Amsterdam
1911/12
1.J.Buchberger 2.J.Namar 3.B.Murat 4.I.Tudor 5.E.Rosseg 6.V.Zupa 7.A.Leway 8.B.Sitic 9.S.Raunig 10.B.Budar 11.B.Nedoklan 12.Luka Kaliterna 13.P.Dujmovic 14.F.Gospodnetic 15.S.Sisgoreo 16.L.Fakac
1912/13
1.Luka Kaliterna 2.B.Sitic 3.B.Nedoklan 4.J.Buchberger 5.A.Sitic 6.R.Salvi 7.M.Righi 8.P.Sisgoreo 9.S.Sisgoreo 10.J.Matosic 11.I.Tudor 12.S.Raunig 13.V.Lebedina 14.P.Dujmovic 15.J.Zlatar 16.P.Kamber
1913/14
1.Luka Kaliterna 2.P.Dujmovic 3.P.Sisgoreo 4.I.Tudor 5.M.Righi 6.M.Pilic 7.L.Tagliaferro 8.N. De Marchi 9.M.Kurir 10.B.Sitic 11.A.Sitic 12.R.Salvi 13.N.Gazdic 14.B.Nedoklan 15.J.Prokes 16.I.Matosevic
1918/19
1.Luka Kaliterna 2.P.Dujmovic 3.J.Prokes 4.M.Kurir 5.M.Righi 6.L.Tagliaferro 7.M.Pilic 8.B.Nedoklan 9.N.Gazdic 10.E.Hockmann11.B.Sitic 12.I.Suste 13.M.Machiedo 14.A.Franetovic 15.L.Ivancic 16.V.Radic
1919/20
1.Luka Kaliterna 2.J.Prokes 3.P.Sisgoreo 4.A.Lovric 5.M.Righi 6.M.Kurir 7.M.Machiedo 8.B.Sitic 9.K.Bonacic 10.N.Gazdic 11.E.Hockmann 12.J.Rodin 13.M.Mihaljevic 14.M.Radnic 15.R.Salvi 16.I.Tudor
1920/21
1.Luka Kaliterna 2.P.Dujmovic 3.M.Kurir 4.M.Mihaljevic 5.B.Sitic 6.I.Suste 7.J.Rodin 8.V.Radic 9.N.Gazdic 10.M.Bonacic 11.T.Bonacic 12.S.Poduje 13.M.Pilic 14.R.Salvi 15.L.Ivancic 16.M.Righi
1921/22
1.Luka Kaliterna 2.P.Dujmovic 3.I.Suste 4.J.Rodin 5.M.Mihaljevic 6.M.Rodin 7.M.Pilic 8.M.Kurir 9.E.Hockmann 10.V.Radic 11.B.Sitic 12.N.Gazdic 13.F.Tagliaferro 14.A.Bonacic 15.A.Zelic 16.D.Stipica
1922/23
1.Luka Kaliterna 2.P.Dujmovic 3.M.Pilic 4.J.Rodin 5.M.Kurir 6.M.Mihaljevic 7.F.Tagliaferro 8.V.Pinc 9.J.Stoltys 10.A.Bonacic 11.V.Radic 12.B.Sitic 13.O.Gazzari 14.M.Bonacic 15.S.Poduje 16.V.Poduje
1923/24
1.M.Brajevic 2.P.Dujmovic 3.M.Bonacic 4.M.Mihaljevic 5.M.Kurir 6.A.Kesic 7.F.Tagliaferro 8.E.Hockmann 9.Lj.Bencic 10.V.Poduje 11.S.Poduje 12.L.Kaliterna 13.Z.Bavcevic 14.O.Gazzari 15.B.Sitic 16.J.Rodin
1924/25
1.M.Brajevic 2.P.Dujmovic 3.I.Suste 4.J.Rodin 5.A.Kesic 6.M.Kurir 7.V.Poduje 8.S.Poduje 9.Lj.Bencic 10.M.Bonacic 11.A.Bonacic 12.V.Radic 13.O.Gazzari 14.R.Gazzari 15.Z.Bavcevic 16.M.Machiedo
1925/26
1.O.Gazzari 2.R.Gazzari 3.J.Rodin 4.P.Dujmovic 5.V.Poduje 6.M.Kurir 7.A.Kesic 8.S.Poduje 9.Lj.Bencic 10.M.Bonacic 11.A.Bonacic 12.V.Radic 13.A.Devidi 14.Z.Bavcevic 15.Z.Reic 16.M.Machiedo
1926/27
1.O.Gazzari 2.R.Gazzari 3.J.Rodin 4.P.Dujmovic 5.V.Poduje 6.M.Kurir 7.M.Deskovic 8.A.Kesic 9.S.Poduje 10.Lj.Bencic 11.M.Bonacic 12.M.Markovina 13.A.Bonacic 14.V.Radic 15.Z.Bavcevic 16.V.Maric
1927/28
1.O.Gazzari 2.R.Gazzari 3.J.Rodin 4.I.Montana 5.V.Poduje 6.M.Kurir 7.M.Deskovic 8.A.Kesic 9.S.Poduje 10.Lj.Bencic 11.M.Bonacic 12.M.Markovina 13.A.Bonacic 14.L.Lemesic 15.P.Kurir 16.A.Roje
1928/29
1.O.Gazzari 2.R.Gazzari 3.I.Montana 4.J.Rodin 5.V.Poduje 6.M.Kurir 7.M.Deskovic 8.S.Poduje 9.Lj.Bencic 10.M.Bonacic 11.L.Lemesic 12.A.Bonacic 13.V.Radic 14.J.Perajica 15.B.Culic 16.P.Kurir
1929/30
1.B.Culic 2.J.Rodin 3.I.Montana 4.M.Mikacic 5.D.Stipanovic 6.V.Poduje 7.M.Deskovic 8.S.Poduje 9.Lj.Bencic 10.L.Lemesic 11.A.Bakotic 12.A.Bonacic 13.V.Radic 14.V.Kragic 15.I.Persic 16.S.Milutin
1930/31
1.B.Culic 2.J.Rodin 3.I.Montana 4.D.Stipanovic 5.M.Deskovic 6.M.Mikacic 7.V.Vilicic 8.Lj.Bencic 9.A.Bakotic 10.A.Bonacic 11.L.Lemesic 12.S.Poduje 13.V.Poduje 14.S.Milutin 15.Z.Feric 16.V.Kragic
1931/32
1.B.Culic 2.J.Rodin 3.M.Mikacic 4.A.Marusic 5.M.Deskovic 6.V.Poduje 7.S.Poduje 8.D.Stipanovic 9.Lj.Bencic 10.L.Lemesic 11.A.Bakotic 12.A.Bonacic 13.V.Kragic 14.S.Milutin 15.I.Antonini 16.Z.Feric
1932/33
1.B.Culic 2.M.Mikacic 3.J.Matosic 4.A.Marusic 5.M.Deskovic 6.I.Radovnikovic 7.Lj.Bencic 8.L.Lemesic 9.V.Kragic 10.B.Bakotic 11.J.Lin 12.A.Bakotic 13.S.Milutin 14.D.Stipipanovic 15.Z.Feric 16.B.Zulj
1933/34
1.B.Culic 2.S.Milutin 3.J.Matosic 4.A.Marusic 5.M.Deskovic 6.I.Radovnikovic 7.V.Vilicic 8.L.Lemesic 9.A.Bakotic 10.V.Kragic 11.J.Lin 12.B.Zulj 13.Lj.Bencic 14.A.Bonacic 15.I.Antonini 16.D.Rosic
1934/35
1.B.Culic 2.M.Krstulovic 3.J.Matosic 4.M.Mikacic 5.I.Radovnikovic 6.M.Deskovic 7.A.Marusic 8.Z.Rosic 9.B.Bakotic 10.V.Kragic 11.L.Lemesic 12.B.Zulj 13.M.Marjanac 14.Z.Draskovic 15.K.Trumbic 16.Z.Feric
1935/36
1.B.Culic 2.M.Mikacic 3.J.Matosic 4.A.Marusic 5.M.Deskovic 6.I.Radovnikovic 7.Lj.Bencic 8.L.Lemesic 9.V.Kragic 10.B.Bakotic 11.I.Alujevic 12.Z.Rosic 13.B.Zulj 14.D.Purisic 15.P.Alfirevic 16.F.Matosic
1936/37
1.S.Mrkusic 2.J.Matosic 3.S.Milutin 4.A.Marusic 5.D.Purisic 6.I.Radovnikovic 7.L.Lemesic 8.F.Matosic 9.V.Kragic 10.M.Krulz 11.B.Bakotic 12.T.Krise 13.I.Alujevic 14.A.Blazevic 15.P.Alfirevic 16.O.Kuzmanic
1937/38
1.T.Krise 2.J.Matosic 3.S.Milutin 4.A.Marusic 5.D.Purisic 6.L.Lemesic 7.A.Blazevic 8.F.Matosic 9.V.Kragic 10.I.Alujevic 11.B.Bakotic 12.B.Culic 13.A.Bakotic 14.B.Zekan 15.M.Deskovic 16.K.Kovacic
1938/39
1.B.Culic 2.J.Matosic 3.S.Milutin 4.A.Marusic 5.D.Purisic 6.G.Rafanelli 7.B.Bakotic 8.A.Muljacic 9.L.Lemesic 10.F.Matosic 11.I.Radovnikovic 12.I.Alujevic 13.N.Zanetic 14.V.Kragic 15.K.Kovacic 16.M.Deskovic
1939/40
1.A.Ivancic 2.S.Milutin 3.V.Kragic 4.G.Rafanelli 5.Z.Pozega 6.B.Bakotic 7.A.Marusic 8.L.Lemesic 9.J.Matosic 10.F.Matosic 11.I.Radovnikovic 12.I.Alujevic 13.N.Zanetic 14.B.Paric 15.V.Znidarsic 16.M.Batinic
1940/41
1.M.Krstulovic 2.J.Matosic 3.Lj.Kokeza 4.G.Rafanelli 5.A.Marusic 6.I.Alujevic 7.F.Matosic 8.R.Kacijan 9.J.Sobotka 10.R.Jelacic 11.I.Radovnikovic 12.M.Batinic 13.M.Lolic 14.B.Vidak 15.S.Lustica 16.A.Muljacic
1942/43
1.M.Krstulovic 2.H.Culic 3.V.Kaliterna 4.J.Matosic 5.S.Lustica 6.P.Bjelanovic 7.B.Bakotic 8.V.Subasic 9.M.Batinic 10.F.Matosic 11.I.Radovnikovic 12.I.Alujevic 13.P.Brkljaca 14.B.Paric 15.Lj.Kokeza 16.E.Katnic
1946/47
1.B.Stincic 2.Lj.Kokeza 3.B.Broketa 4.M.Batinic 5.S.Lustica 6.I.Radovnikovic 7.I.Mrcic 8.F.Matosic 9.V.Andrijasevic 10.A.Lokosek 11.T.Radovnikovic 12.P.Brkljaca 13.E.Katnic 14.J.Matosic 15.B.Vidak 16.L.Klemen
1947/48
1.B.Stincic 2.Lj.Kokeza 3.B.Broketa 4.M.Batinic 5.E.Katnic 6.S.Lustica 7.I.Mrcic 8.F.Matosic 9.B.Vidak 10.A.Lokosek 11.B.Vukas 12.I.Radovnikovic 13.T.Radovnikovic 14.K.Arapovic 15.V.Kesic 16.Z.Juricko
1948/49
1.V.Beara 2.Lj.Kokeza 3.B.Broketa 4.I.Mrcic 5.E.Katnic 6.I.Radovnikovic 7.K.Arapovic 8.F.Matosic 9.B.Vidak 10.S.Lustica 11.B.Vukas 12.V.Andrijasevic 13.T.Radovnikovic 14.Z.Juricko 15.M.Diskic 16.V.Senauer
1949/50
1.V.Beara 2.Lj.Kokeza 3.B.Broketa 4.I.Mrcic 5.E.Katnic 6.I.Radovnikovic 7.D.Drvodelic 8.S.Lustica 9.S.Krstulovic 10.F.Matosic 11.B.Vukas 12.B.Vidak 13.K.Arapovic 14.T.Radovnikovic 15.V.Andrijasevic 16.V.Senauer
1950/51
1.V.Beara 2.I.Mrcic 3.B.Broketa 4.S.Lustica 5.E.Katnic 6.I.Radovnikovic 7.V.Senauer 8.K.Arapovic 9.S.Krstulovic 10.F.Matosic 11.Z.Juricko 12.V.Andrijasevic 13.T.Baranovic 14.Lj.Kokeza 15.D.Drvodelic 16.A.Vulic
1951/52
1.V.Beara 2.Lj.Kokeza 3.B.Broketa 4.L.Grcic 5.I.Mrcic 6.S.Lustica 7.V.Senauer 8.A.Mladinic 9.V.Andrijasevic 10.F.Matosic 11.B.Vukas 12.E.Katnic 13.S.Krstulovic 14.D.Grcic 15.K.Arapovic 16.D.Drvodelic
1952/53
1.V.Beara 2.S.Delic 3.B.Broketa 4.S.Krstulovic 5.S.Lustica 6.V.Senauer 7.B.Kragic 8.F.Matosic 9.B.Vukas 10.K.Arapovic 11.L.Grcic 12.D.Grcic 13.B.Sencar 14.J.Vidosevic 15.L.Dadic 16.M.Brkljaca
1953/54
1.V.Beara 2.Lj.Kokeza 3.D.Grcic 4.B.Broketa 5.S.Lustica 6.B.Sencar 7.A.Mladinic 8.B.Vukas 9.J.Vidosevic 10.V.Senauer 11.A.Vulic 12.L.Grcic 13.F.Matosic 14.K.Arapovic 15.S.Delic 16.S.Rebac
1954/55
1.V.Beara 2.Lj.Kokeza 3.N.Radovic 4.L.Grcic 5.D.Grcic 6.S.Lustica 7.S.Rebac 8.B.Vukas 9.F.Matosic 10.J.Vidosevic 11.V.Senauer 12.L.Dadic 13.B.Broketa 14.S.Krstulovic 15.I.Bego 16.A.Zanetic
1955/56
1.A.Vulic 2.Lj.Kokeza 3.B.Broketa 4.A.Zanetic 5.D.Grcic 6.L.Grcic 7.A.Mladinic 8.B.Vukas 9.S.Krstulovic 10.J.Vidosevic 11.S.Rebac 12.N.Radovic 13.L.Dadic 14.Z.Maksan 15.S.Lustica 16.M.Brkljaca
1956/57
1.A.Vulic 2.Lj.Kokeza 3.B.Broketa 4.Z.Kurir 5.M.Brkljaca 6.S.Krstulovic 7.A.Zanetic 8.B.Vukas 9.Z.Papec 10.J.Vidosevic 11.P.Garov 12.S.Rebac 13.D.Grcic 14.B.Kragic 15.T.Vicevic 16.I.Bego
1957/58
1.A.Vulic 2.D.Grcic 3.N.Radovic 4.M.Brkljaca 5.S.Krstulovic 6.P.Garov 7.I.Bego 8.Z.Bego 9.Z.Papec 10.J.Vidosevic 11.V.Senauer 12.Z.Kurir 13.B.Kragic 14.B.Vastic 15.A.Juric 16.A.Zanetic
1958/59
1.A.Juric 2.D.Grcic 3.S.Ilic 4.A.Zanetic 5.M.Brkljaca 6.B.Kragic 7.Z.Papec 8.T.Vicevic 9.V.Senauer 10.J.Vidosevic 11.I.Bego 12.Z.Bego 13.A.Ankovic 14.V.Cuzzi 15.F.Colnago 16.A.Kozlina
1959/60
1.A.Vulic 2.I.Bego 3.S.Ilic 4.A.Zanetic 5.M.Brkljaca 6.Z.Bego 7.Z.Papec 8.B.Vukas 9.A.Ankovic 10.J.Vidosevic 11.V.Senauer 12.P.Garov 13.F.Colnago 14.A.Kozlina 15.T.Vicevic 16.D.Grcic
1960/61
1.A.Vulic 2.A.Juric 3.V.Cuzzi 4.S.Ilic 5.I.Bego 6.A.Zanetic 7.M.Brkljaca 8.B.Vukas 9.P.Garov 10.A.Kozlina 11.Z.Papec 12.Z.Bego 13.A.Ankovic 14.J.Vidosevic 15.V.Senauer 16.M.Kovacic
1961/62
1.A.Vulic 2.A.Juric 3.V.Cuzzi 4.S.Ilic 5.I.Bego 6.A.Zanetic 7.M.Brkljaca 8.B.Vukas 9.P.Garov 10.A.Kozlina 11.Z.Papec 12.Z.Bego 13.A.Ankovic 14.J.Vidosevic 15.V.Senauer 16.M.Kovacic
1962/63
1.A.Juric 2.D.Delic 3.V.Vrankovic 4.I.Bego 5.P.Garov 6.M.Brkljaca 7.A.Kozlina 8.J.Srdelic 9.Z.Papec 10.B.Vukas 11.A.Ankovic 12.Z.Bego 13.V.Senauer 14.F.Colnago 15.M.Tomljenovic 16.V.Cuzzi
1963/64
1.A.Juric 2.V.Cuzzi 3.J.Srdelic 4.M.Brkljaca 5.P.Garov 6.I.Hlevnjak 7.A.Ankovic 8.Z.Bego 9.M.Kovacic 10.N.Zupanov 11.L.Poklepovic 12.S.Ilic 13.Z.Papec 14.F.Colnago 15.P.Radisic 16.S.Fulgosi
1964/65
1.A.Juric 2.A.Zaja 3.V.Zuber 4.A.Kozlina 5.Z.Papec 6.I.Jerolimov 7.I.Hlevnjak 8.P.Nadoveza 9.A.Ankovic 10.B.Kraljevic 11.S.Fulgosi 12.M.Feric 13.P.Garov 14.Z.Bego 15.D.Delic 16.A.Kunac
1965/66
1.R.Vukcevic 2.D.Sliskovic 3.A.Pletikosic 4.D.Popovic 5.S.Ilic 6.A.Zaja 7.I.Hlevnjak 8.A.Aralica 9.P.Nadoveza 10.M.Matijanic 11.Z.Bego 12.P.Bonacic 13.Z.Vukasovic 14.V.Cuzzi 15.N.Tomic 16.S.Fulgosi
1966/67
1.R.Vukcevic 2.V.Cuzzi 3.A.Zaja 4.D.Sliskovic 5.N.Tomic 6.M.Kovacic 7.I.Hlevnjak 8.P.Nadoveza 9.A.Kozlina 10.M.Matijanic 11.A.Ankovic 12.A.Aralica 13.M.Boskovic 14.J.Petrusic 15.P.Bonacic 16.V.Begovic
1967/68
1.L.Poklepovic 2.I.Vukman 3.M.Folic 4.A.Ristic 5.P.Bonacic 6.M.Boskovic 7.D.Sliskovic 8.V.Cuzzi 9.A.Zaja 10.Z.Obradov 11.P.Nadoveza 12.M.Feric 13.M.Kovacic 14.M.Matijanic 15.Dz.Musovic 16.I.Hlevnjak
1968/69
1.R.Vukcevic 2.A.Sirkovic 3.P.Bonacic 4.V.Begovic 5.V.Dzoni 6.I.Buljan 7.Z.Zelic 8.M.Lemesic 9.A.Ivkovic 10.M.Matijanic 11.M.Feric 12.J.Jerkovic 13.Z.Obradov 14.D.Zutelija 15.A.Golijan 16.V.Cuzzi
1969/70
1.R.Vukcevic 2.V.Dzoni 3.P.Bonacic 4.M.Lemesic 5.V.Cuzzi 6.I.Buljan 7.B.Gusic 8.V.Zrilic 9.M.Matijanic 10.Dz.Musovic 11.J.Jerkovic 12.I.Pavlica 13.V.Smolcic 14.A.Sirkovic 15.A.Ristic 16.M.Feric
1970/71
1.R.Vukcevic 2.A.Ristic 3.M.Lemesic 4.I.Buljan 5.M.Vardic 6.D.Holcer 7.A.Ivkovic 8.I.Hlevnjak 9.J.Jerkovic 10.J.Gluic 11.I.Pavlica 12.V.Dzoni 13.A.Sirkovic 14.V.Zrilic 15.I.Vukman 16.D.Sliskovic
1971/72
1.R.Vukcevic 2.A.Sirkovic 3.V.Dzoni 4.M.Lemesic 5.M.Boskovic 6.I.Buljan 7.D.Holcer 8.V.Smolcic 9.I.Hlevnjak 10.P.Nadoveza 11.V.Zrilic 12.J.Jerkovic 13.I.Pavlica 14.L.Peruzovic 15.M.Vardic 16.D.Zutelija
1972/73
1.R.Vukcevic 2.V.Dzoni 3.I.Buljan 4.I.Hlevnjak 5.D.Holcer 6.M.Boskovic 7.V.Simek 8.D.Muzinic 9.I.Surjak 10.J.Gluic 11.J.Jerkovic 12.M.Jovanic 13.M.Boljat 14.D.Zutelija 15.A.Sirkovic 16.I.Pokrajac
1973/74
1.R.Meskovic 2.M.Boskovic 3.V.Dzoni 4.M.Boljat 5.L.Peruzovic 6.D.Holcer 7.I.Buljan 8.A.Ivkovic 9.I.Hlevnjak 10.P.Nadoveza 11.S.Zungul 12.I.Katalinic 13J.Jerkovic 14.F.Obilinovic 15.I.Surjak 16.V.Rozic
1974/75
1.R.Meskovic 2.V.Dzoni 3.V.Rozic 4.M.Boljat 5.L.Peruzovic 6.D.Holcer 7.I.Buljan 8.S.Zungul 9.D.Muzinic 10.J.Jerkovic 11.I.Surjak 12.I.Katalinic 13.V.Simunic 14.M.Jovanic 15.G.Jurisic 16.J.Gluic
1975/76
1.I.Katalinic 2.V.Dzoni 3.V.Rozic 4.L.Peruzovic 5.S.Luketin 6.I.Buljan 7.S.Zungul 8.B.Dordevic 9.D.Muzinic 10.M.Jovanic 11.J.Jerkovic 12.I.Surjak 13.V.Balevski 14.Z.Mijac 15.M.Boljat 16.B.Bukovic
1976/77
1.I.Katalinic 2.I.Budimcevic 3.M.Boljat 4.V.Dzoni 5.V.Rozic 6.I.Kalinic 7.M.Kurtela 8.J.Duplancic 9.L.Peruzovic 10.S.Luketin 11.V.Balevski 12.S.Zungul 13.G.Popovic 14.D.Muzinic 15.B.Dordevic 16.M.Jovanic
1977/78
1.I.Katalinic 2.D.Muzinic 3.J.Jerkovic 4.S.Zungul 5.I.Surjak 6.M.Boljat 7.S.Luketin 8.B.Primorac 9.L.Peruzovic 10.V.Rozic 11.B.Dordevic 12.I.Budincevic 13.Zl.Vujovic 14.Zo.Vujovic 15.D.Cop 16.D.Rukljac
1978/79
1.I.Budincevic 2.Zo.Vujovic 3.M.Boljat 4.S.Luketin 5.B.Primorac 6.V.Rozic 7.Zl.Vujovic 8.L.Peruzovic 9.D.Muzinic 10.B.Dordevic 11.I.Surjak 12.S.Zungul 13.M.Jovanic 14.M.Krsticevic 15.I.Katalinic 16.N.Salov
1979/80
1.I.Katalinic 2.D.Muzinic 3.V.Rozic 4.B.Dordevic 5.M.Jovanic 6.M.Krsticevic 7.I.Surjak 8.Zl.Vujovic 9.S.Luketin 10.B.Primorac 11.Zo.Vujovic 12.I.Budincevic 13.L.Peruzovic 14.D.Cop 15.D.Maricic 16.N.Salov
1980/81
1.Z.Simovic 2.N.Cukrov 3.M.Mehmedalic 4.I.Gudelj 5.N.Salov 6.B.Primorac 7.M.Cutuk 8.V.Rozic 9.Zo.Vujovic 10.Zl.Vujovic 11.M.Bogdanovic 12.M.Nizetic 13.I.Surjak 14.M.Jovanic 15.Z.Vulic 16.S.Luketin
1981/82
1.I.Pudar 2.B.Beric 3.B.Primorac 4.V.Rozic 5.D.Cop 6.B.Miljus 7.M.Krsticevic 8.V.Macan 9.I.Gudelj 10.N.Salov 11.Zl.Vujovic 12.Zo.Vujovic 13.D.Pesic 14.B.Sliskovic 15.Z.Simovic 16.M.Bogdanovic
1982/83
1.Z.Simovic 2.Z.Jelikic 3.B.Miljus 4.N.Cukrov 5.B.Primorac 6.V.Rozic 7.Z.Adamovic 8.D.Celic 9.Zo.Vujovic 10.N.Salov 11.B.Sliskovic 12.D.Pesic 13.Z.Vulic 14.M.Krsticevic 15.D.Cop 16.M.Bogdanovic
1983/84
1.I.Pudar 2.Z.Vulic 3.G.Susnjara 4.I.Gudelj 5.S.Andrijasevic 6.D.Cop 7.V.Rozic 8.B.Sliskovic 9.J.Jankovic 10.D.Celic 11.I.Jerolimov 12.N.Salov 13.D.Pesic 14.J.Cop 15.D.Drazic 16.Z.Simovic
1984/85
1.Z.Varvodic 2.J.Spanjic 3.B.Miljus 4.I.Gudelj 5.M.Petrovic 6.D.Celic 7.Zl.Vujovic 8.B.Sliskovic 9.Zo.Vujovic 10.Z.Adamovic 11.A.Asanovic 12.Z.Vulic 13.G.Susnjara 14.J.Tipuric 15.M.Pralija 16.M.Bakrac
1985/86
1.Z.Varvodic 2.B.Miljus 3.J.Tipuric 4.S.Andrijasevic 5.Z.Vulic 6.D.Celic 7.Zl.Vujovic 8.B.Sliskovic 9.A.Knezevic 10.A.Mise 11.J.Weber 12.A.Asanovic 13.S.Deveric 14.I.Pudar 15.I.Jerolimov 16.I.Stimac
1986/87
1.M.Pralija 2.J.Tipuric 3.D.Setinov 4.S.Andrijasevic 5.R.Jarni 6.D.Celic 7.B.Miljus 8.S.Deveric 9.A.Asanovic 10.M.Bursac 11.Z.Vulic 12.L.Peruzovic 13.I.Jerolimov 14.D.Drazic 15.A.Mise 16.Z.Adamovic
1987/88
1.Z.Varvodic 2.D.Celic 3.D.Setinov 4.M.Bursac 5.Z.Vulic 6.A.Asanovic 7.B.Miljus 8.J.Tipuric 9.D.Drazic 10.R.Krstovic 11.S.Andrijasevic 12.B.Karacic 13.R.Jarni 14.I.Stimac 15.A.Mise 16.A.Boksic
1988/89
1.I.Pudar 2.R.Tosic 3.D.Drazic 4.D.Setinov 5.N.Jerkan 6.J.Bogdan 7.S.Andrijasevic 8.B.Karacic 9.R.Jarni 10.D.Celic 11.A.Boksic 12.D.Boban 13.R.Krstovic 14.I.Stimac 15.M.Pralija 16.A.Mise
1989/90
1.I.Pudar 2.D.Celic 3.D.Drazic 4.S.Bilic 5.D.Setinov 6.Z.Pejovic 7.J.Jelicic 8.M.Lalic 9.R.Vladislavic 10.A.Asanovic 11.A.Boksic 12.M.Novakovic 13.G.Kovac 14.N.Jerkan 15.G.Vucevic 16.B.Barnjak
1990/91
1.M.Pralija 2.R.Vladislavic 3.D.Drazic 4.Z.Pejovic 5.D.Setinov 6.J.Jeslinek 7.S.Andrijasevic 8.M.Lalic 9.R.Jarni 10.A.Kozniku 11.A.Boksic 12.T.Martic 13.S.Bilic 14.I.Mornar 15.H.Vukas 16.M.Osibov
1991/92
1.Z.Slavica 2.R.Vladislavic 3.M.Novakovic 4.I.Stimac 5.E.Abazi 6.S.Bilic 7.J.Jelicic 8.A.Mise 9.I.Mornar 10.G.Vucevic 11.A.Kozniku 12.V.Mihacic 13.S.Andrijasevic 14.A.Ivica 15.J.Spanjic 16.M.Osibov
1992/93
1.Z.Slavica 2.D.Butorovic 3.M.Novakovic 4.J.Spanjic 5.S.Person 6.M.Hibic 7.J.Jelicic 8.A.Mise 9.I.Mornar 10.D.Racunica 11.A.Kozniku 12.V.Mihacic 13.A.Ivica 14.S.Glavas 15.T.Erceg 16.I.Cuzzi
1993/94
1.V.Mihacic 2.R.Vladislavic 3.S.Mladinic 4.J.Spanjic 5.M.Hibic 6.N.Pralija 7.M.Rapaic 8.A.Mise 9.T.Erceg 10.D.Racunica 11.A.Kozniku 12.D.Butorovic 13.Z.Vulic 14.I.Mornar 15.S.Balajic 16.M.Osibov
1994/95
1.T.Gabric 2.D.Butorovic 3.S.Person 4.M.Hibic 5.I.Stimac 6.S.Andrijasevic 7.Z.Vulic 8.M.Rapaic 9.I.Mornar 10.A.Asanovic 11.M.Mestrovic 12.Z.Slavica 13.D.Racunica 14.N.Pralija 15.T.Erceg 16.G.Vucevic
1995/96
1.T.Gabric 2.D.Butorovic 3.D.Jozinovic 4.M.Hibic 5.N.Ceko 6.D.Vuica 7.I.Juric 8.N.Pralija 9.M.Sarr 10.A.Asanovic 11.M.Rapaic 12.A.Topkah 13.I.Tudor 14.J.Skoko 15.I.Leko 16.J.Vucko